Predsjednik Ljekarske komore i kardiohirurg Aleksandar Mugoša kazao je za „Dan” da ta institucija nudi besplatnu pravnu pomoć ljekarima koji su izloženi nasilju i da su Etičkim kodeksom propisali da doktori mogu da odbiju liječenje pacijenta koji ih vrijeđa i prijeti im. Ističe da je istraživanje pokazalo da je većina doktora u državama regiona, među kojima je i Crna Gora, izložena nekom obliku nasilja u radu sa pacijentima. Prema podacima komora iz regiona, svake godine 15 odsto medicinskih radnika prijavi fizičko nasilje. Mugoša ističe da kazne za nasilnike i napadače u zdravstvenim ustanovama moraju biti rigorozne. Prije mjesec dana pacijent je napao i izudarao doktorku i medicinsku sestru na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra, što je peti slučaj napada na bijeli mantil ove godine.

– Fizičko nasilje je samo jedan vid nasilja kojem su izloženi ljekari i medicinski radnici. Prema sprovedenim istraživanjima, u našem regionu između 80 i 90 odsto ljekara izloženo je nekom obliku nasilja. Srećom, to je najčešće verbalno nasilje, koje je svakako veoma neprijatno. Ljekarska komora svim svojim članovima pruža besplatnu advokatsku pomoć u slučaju izloženosti bilo kojoj formi nasilja. Kroz etički kodeks precizirali smo situacije u kojima ljekar može da odbije liječenje pacijenta, i to je ono što za sada konkretno možemo da uradimo. Ono što smatramo neophodnim je da ljekari dobiju status lica koja ako fizički ugrozite, naravno dok su na svom radnom mjestu, odmah idete u zatvor i iz zatvora kasnije dokazujete svoju eventualnu nevinost. Kazne za napad na ljekare i medicinske radnike moraju biti ozbiljne i rigorozne, jer jednostavno nije normalno fizički napadati osobu u trenutku dok vam ta ona na bilo koji način pomaže – ističe Mugoša.

Komora je Etičkim kodeksom propisala da ako se pacijent koji je upoznat sa svojim stanjem, a sposoban je da samostalno odlučuje, ne ponaša u skladu sa odlukama liječenja i prevencije bolesti, ljekar može odbiti dalju brigu o takvoj osobi, ali pod uslovom da ga prethodno uputi na drugog ljekara ili zdravstvenu ustanovu.

– Postupak stava 1 ovog člana primjenjuje se i u slučajevima kada se pacijent ponaša nedolično, uvredljivo ili prijeti, ali samo u slučajevima kada bolesniku ne prijeti neposredna opasnost po život, jer mu tada treba pomoći, bez obzira na njegovo ponašanje. Član 20 propisuje da ljekar ima prava da odbije liječenje i uputi pacijenta drugom ljekaru ako smatra da nije dovoljno stručan ili da nema tehničke mogućnosti za uspješno liječenje, ako ne postoji odnos punog povjerenja pacijenta u rad ljekara ili ako pacijent odbija saradnju, pokušava da vrši zloupotrebe, izuzev u slučaju neophodnosti pružanja hitne medicinske pomoći – navodi se u Kodeksu.

Iz Sindikata doktora medicine ranije su uputili pismo ministu pravde Zoranu Pažinu u kom su istakli da je država na ljekare prećutno prebacila svu odgovornost za probleme u funkcionisanju zdravstvenog sistema, liste čekanja, zbrzane preglede, štedljive terapije, ograničena bolovanja, teško dostupna ortopedska pomagala.

D.B.

---

Samo po džepu zbog udaranja ljekara
Iz Sindikata doktora navode da sporovi pred Prekršajnim sudom traju dugo i završavaju se simboličnim novčanim kaznama koje ne djeluju opominjuće. Ovakvu politiku kažnjavanja moramo promijeniti, te predlažemo da Krivičnim zakonikom napad na ljekare na radnom mjestu treba prepoznati kao zasebno krivično djelo. U skladu sa rečenim, još jednom Vas molimo da organizujemo sastanak na kom bismo porazgovarali o potencijalnim izmjenama zakona ili eventualno drugim aktivnostima Vlade i Sindikata doktora medicine na rješavanju ovog gorućeg problema. Država ostaje nijema na ovu društvenu anomaliju. Napravićemo registar napada na ljekare kako bismo ih predstavili nadležnim državnim institucijama. Ljekari svakodnevno rade u klimi rastućeg nepovjerenja, u klimi otvorene agresije prema zdravstvenim radnicima, što za rezultat ima narušavanje odnosa između pacijenata i onih koji ih liječe i neminovan pad u kvalitetu liječenja – navode iz sindikata.